TIME AND SPACE DIMENSIONS OF MEMORY AND IMAGINATION IN ULF STARK’S STORY „THEN I WAS SIMPLY ULF“

Abstract

The article outlines time and space dimensions of memory and imagination as compositional basis for the autobiographical character’s self-presentation on way to literature. Time and space methodology has been applied in the article. The fictional time and space in the story enable the formation of category raw memory – imagination – memory metaphors – time of occasion – recollection. The author’s and main character’s identical names, specified age, diary dates, similarity of certain miniplot episodes in Stark’s works suggest analyzing the story in the context of fictional autobiographies about childhood. The article deals with artistic peculiarities of Ulf Stark’s memory work on selecting childhood and teenage experience fragments and their further organization into plot. The memory metaphors enlightening the central points of talent emergence have been analyzed. The emotional „ultimate tension field“ (Lejeune) has been emphasized, which provides for Ulf’s imagination priority (at eight – thirteen years) and his first trials of creating fictional images (at fourteen – fifteen). The fragments about literary self-awareness in the farthest point of childhood, reference to the signs of his literary nature and first fixed literary experience prompt to treat Stark’s story „Then I was simply Ulf“ as a genre modification of the writer’s autobiography about childhood.

U ovome radu, autorke analiziraju vremenske i prostorne dimenzije sjećanja i mašte kao kompozicione osnove za autobiografsku prirodu predstavljanja samog sebe na putu ka književnosti. U radu se primjenjuje metodologija vremena i prostora. Vrijeme i prostor fikcije u priči omogućavaju formiranje kategorije sirovog pamćenja – mašte – metafore sjećanja – vremena prilike – sjećanja. Identična imena autora i glavnog junaka, data starost, datumi u dnevniku, kao i sličnost pojedinih epizoda mini zapleta u Starkovim djelima sugerišu da se priča analizira u kontekstu izmišljenih autobiografija o djetinjstvu. Autorke se bave umjetničkim osobenostima sjećanja Ulfa Starka na odabiru fragmenata djetinjstva i tinejdžerskog iskustva i njihovom daljem organizovanju u zaplet. Analizirane su metafore sjećanja koje osvjetljavaju centralne tačke pojave talenata. Naglašeno je emocionalno „polje krajnje napetosti“ (Lejeune), koje predstavlja prioritet Ulfove mašte (s osam – trinaest godina) i njegovi prvi pokušaji stvaranja fiktivnih slika (s četrnaest – petnaest godina). Fragmenti o književnoj samosvijesti u najdaljoj tački djetinjstva, upućivanje na znake njegove književne prirode i prvo fiksirano književno iskustvo navode na to da se Starkova priča „Tada sam bio jednostavno Ulf“ tretira kao žanrovska modifikacija autorove autobiografije o djetinjstvu.